Gospodo radnici,

Vrijeme je, da se krene? Ili na put kojeg predlože poslodavci i država - put otkaza, vraćanja kući, put koji znači, da ćemo biti radnici do kraja pokradeni. Ili na put zajedničke akcije - put na kojem ćemo zajedno izboriti sva prava, koja su nama bila do sada oduzeta, dostojanstvo, koje su nam gazili, budućnost nas,naših zajednica i naše djece.

U IWW (Nevidljivi radnici svijeta) smo odlučili, da idemo drugim putem, koji je put zajedničkog djelovanja za prava, dostojanstvo i budućnost.

U toj peticiji tražimo ono što je najnormalnije i najjednostavnije.

Da se nam odmah povrate sva prava iz rada i da se odmah ukloni sve ono što omogućava sistematično oduzimanje prava iz rada. Sa peticijom dakle tražimo, da se nam odmah plati, sve što nam nisu plaćali (mnogima prihode za penzijsko, socijalno i zdravstveno bezbjednost, nadure itd.). Nadalje tražimo, da odmah prestane naše isključivanje iz sistema socijalne države. Onaj, koji dobije otkaz, ne može sa sobom odnijeti autoput ili tunel, kojeg je gradio. Zato u peticiji zahtijevamo dostup do sistema socijalne, penzijske, zdravstvene bezbjednosti, mogućnosti školovanja, prekvalifikovanja itd. za sve radnike svijeta. Ako smo stvarali zajedničko bogatstvo tog društva, trebamo imati pravo, da ga i zajedno sa svima uživamo. A na kraju tražimo, da se usvoje takvi zakonski okviri, koji će propisati, da je svaki radnik jednakopravan od prve minute rada. Poštovani radnici! Pronašli smo se na raskršću. Svako od nas mora odlučiti po kojem će putu. IWW predlaže put prava, dostojanstva i budućnosti. Pridruži se nam! Najprije sa potpisom peticije. A onda u izgradnji organizirane radničke moći, koja će put, koji smo izabrali, držati otvorenim i pobjedničkim.


Peticija IWW, koja je bila napravljena 19.11.2008 u Socijalnom centru Rog.

Uslovi, u kojim migrantski radnici odnosno radnici svijeta boravimo i radimo u Sloveniji, nisu samo katastrofalni, več su prije svega odraz našeg sistematskog iskorištavanja i posljedično isključenosti iz uživanja društvenog bogatstva kojeg i mi stvaramo. Neograničeno iskorištavanje izlazi iz našeg nejednakopravnog statusa, koji između ostalog omogućava sistematično negiranje prava iz rada. Prava, koja bi trebala pripadati svakom radniku na osnovi radne zakonodaje i kolektivnih ugovora, kao i prava, koja bi trebala izlaziti iz ustavom definirane socijalne države. To je postalo još uočljivije u kontekstu ekonomske krize, kojem trenutačno svjedočimo. Neki radnici smo več odpušteni, dok drugima odpust neizbježno prijeti. Pojam “otpuštanja” za radnike svjeta nije usko ograničen samo na obavjest poslodavca o prekidu radnog odnosa. Otpuštanje je takođe neprodužavanje radnog ugovora na određeno vrijeme, koji isteče, ili neprodužavanje dozvole za boravak, vezane za radnu dozvolu, koju obezbjeđuje poslodavac. Masovno
otpuštanje radnika svijeta tako znači konačno razvlašćivanje radnika i naše potpuno isključivanje iz uživanja prava iz rada. Istovremeno predstavljaju učinkovit instrument discipliniranja onih radnika, koji če posao zadržati.


Nevidljivi radnici svijeta smo zato odlučili, da se odupremo planu države i poslodavaca, da ćemo plačatiti financijsku krizu mi, na čijim leđima se več godinama ostvaruju hiperprofiti, koji u velikoj mjeri pogone trg financijskog kapitala i gospodarsku rast ove države. Zato zahtijevamo:

1. Da poslodavci izmire sve neplaćane obaveze iz prošlosti, koje izlaze iz zapošljavanja.
Pokazalo se je, da brojni poslodavci nisu izvršavali svoje zakonske obaveze (neuplačivanje doprinosa za penzijsku, invalidsku i zdravstveno osiguranje, neplačane prekovremene sate, zadržane sate, obeštečenje zbog nesreče na radu itd.). Neuplačivanje doprinosa nije u štetu samo konkretnom radniku, več cjelokupnom sistemu osiguranja, koji temelji na međugeneracijskom sporazumu. Te vrste tolerisanje neplačivanja prava iz rada treba razumjeti kao dodatan (tajni) način podržke države vlastnicima kapitala, koje je potpuno nelegitimno.

2. Trenutno stopiranje obaveze radnika svjeta, da po isteku radnog odnosa napuste Republiku Sloveniju.
Za radnike svjeta odpuštanje ne znači samo oduzimanje nužnog prihoda za preživljavnaje, več i prestanak dozvole za njihov boravak u Sloveniji. Ako je neplačanje prava iz rada zločin poslodavca, je posledični izgon radnika zločinački akt države jer legalizira institucionaliziranu diskriminaciju i izključivanje. Kad iztera radnika, država rješi poslodavčev problem i s tim faktički odobri sistematsko kršenje radničkih prava. Mogučnost, da budu izterani radnici i s tim individualizirani radnici svjeta pokretali skupe tužbe i vodili postupke protiv poslodavaca u R Sloveniji je vrlo mala. Radnici mogu zato legitimno zahtjevati pravo, da ostanu na teritoriji države, pod čijom toleracijom su im poslodavci duge godine protivzakonito uskraćivali prava.

3. Uključivanje radnika svjeta u socijalnu državu odnosno univerzalnu državu blagostanja. U periodu financijske krize i najavljenih gospodarskih reformi zahtjevamo jednakopravno tretiranje, koje znači samo potpuno i jednako poštovanje prava iz rada, koja bi morala važiti za svakog radnika, koji gradi to društvo.

4. Da se počne i uvažava demokratski proces planiranja, raspravljanja i odlučivanja o položaju radnika svjeta, koji je vezan za migracijsku politiku RS, u kojeg trebaju biti uključeni takođe radnici svjeta.
Odpuštanje radnika svjeta potpuno otkrivaju brutalnost politike radnih migracija u Sloveniji. Jer se u ekonomskoj krizi očigledno iskazalo, da uređivanje rada stranaca i politika ekonomskih migracija dopuštaju neograničeno iskorištavanje i nezakonito postupanje prema radnicama svijeta, zahtijevamo, da se to uređenje odgovarajuće promjeni. Zahtevamo uspostavljenje pravnih okvira, koji će sprečiti sistematsko kršenje prava radnika svjeta i uspostaviti stvarnu jednakopravnost svih. Dakle takvih okvira, koji bi svakom radniku omogućili, i to od prvog dana rada u Sloveniji, potpuno uživanje svih prava - tih, koje izlaze iz radne zakonodaje, kao i tih, koje izlaze iz ustavom određene socijalne države.