Glasba> Tolpa bumov

Multiinstrumentalisti Chad Taylor i Rob Mazurek ostvarili su već 10 godina suradnje kroz rastući i skupljajući projekt Chicago Underground. Članovi benda više nisu Čikažani: Mazurek se preselio u Manaus, na rijeci Amazoni snima zvuke električnih jegulja, a s brazilskim glazbenicima pokrenuo je i projekt Sao Paulo Underground te prošle jeseni već nastupao po SAD i Kanadi. Taylor živi u New Yorku i već je član raznih bendova s etikete Hopscotch, kao i grupe Spiritual Unity Marca Ribota. Nakon zapaženog albuma «Axis and Allignment» snimili su vrlo eklektičan, a i neujednačen album, “In Praise of Shadows” kojeg je u Soma Electronic Music Studios snimio John McEntire iz grupe Tortoise. (v celoti!) ...

* Multiinstrumentalisti Chad Taylor i Rob Mazurek ostvarili su već 10 godina suradnje kroz rastući i skupljajući projekt Chicago Underground. Članovi benda više nisu Čikažani: Mazurek se preselio u Manaus, na rijeci Amazoni snima zvuke električnih jegulja, a s brazilskim glazbenicima pokrenuo je i projekt Sao Paulo Underground te prošle jeseni već nastupao po SAD i Kanadi. Taylor živi u New Yorku i već je član raznih bendova s etikete Hopscotch, kao i grupe Spiritual Unity Marca Ribota. Nakon zapaženog albuma «Axis and Allignment» snimili su vrlo eklektičan, a i neujednačen album, “In Praise of Shadows” kojeg je u Soma Electronic Music Studios snimio John McEntire iz grupe Tortoise.
Otprije postoji i istoimeni japanski roman čija se radnja odvija u vrijeme Drugog svjetskog rata. Međutim, teško je naći ikakve reference na relaciji iz jednog u drugo umjetničko djelo, osim na pretpostavci da je Mazurek kreativni multimedijalni umjetnik kozmopolitskih nagnuća. Što u ovom slučaju ne govori previše.



Već uvodna «Falling Awake» je komorni duet trube i vibrafona koji se jednako tako mogao naći i na CD-u «Charms of the Night Sky» Davea Douglasa. Na naslovnoj skladbi se Mazurek predstavlja rudimentarnom tehnikom na klaviru i čelesti, stvarajući skoro autistični ugođaj, kreirajući instantne vinjete nalik/nazvuk na Satiejeve «Gymnopedies», dok mu Taylor pruža sigurnu poliritmičnu bubnjarsku pratnju. Ako pratimo raspon korištenog instrumentarija, odnosno isntrumenata s klavijaturom sviranih jednom rukom, i trube drugom, a i crvenu liniju ugođaja, sama je skladba podijeljena na tri dijela. Posegnuvši za trubom s analognim delayom moogerfooger, stil mijenja u korist apstraktnih zvukovnih ideja rezervirane idiosinkratske ekspresije, podsjećajući na Mazurekovu slikarsku stranu, s tendencijom da zvuk postane slika, i obratno. Izranjanjem iz dijalektike nedorečenog, Taylor na bubnjevima vezanog i masivnog ritma gazi sve pred sobom poput lokomotive, Mazurek nabacuje preko klavira harmonijsku progresiju i sve se posloži u konkretni post-bopperski stil na tragu dueta Blackwella i Cherryja.

Meditativna skladba «The Glass House» koju vrlo virtuozno izvodi Taylor na mbiri solo istodobno ukazuje na raspon umjetničkih i kreativnih tendencija Chicago Underground projekata, na zadržavanje rootsa kroz duh življenja 21. stoljeća. Suzvučje tribal bubnjeva s kornetom iz naslovne skladbe odjekuje i u «Cities Without Citadels». Iako je već postalo uvriježeno da nesklona kritika Mazureku pripisuje jednostrano referiranje na Dona Cherryja, bilo bi nepravedno izostaviti odjeke korpulentne brundavosti Wadade Leo Smitha, zahvaljujući nekim proširenim tehnikama na samom usniku trube koji oponašaju inhalaciju zraka, a u posljednje ih vrijeme često čujemo i na lowercase sceni. Tendencija modernosti Dua sasvim je dovoljno predstavljena kroz cjelokupnu ostavštinu, ali na skladbi «Pangea», smjesi strojnog zvuka i bubnjeva koju uživo radije izvode s vibrafonom, ona stvarno iskače u prvi plan. Beznađe susreta otuđenog čovjeka s industrijskim okolišem, 'koncerta u javnom prostoru', u kombinaciji s jekom metalnih udaraljki i činela koje sudjeluju u zidu zvuka osnovno je obilježje ove skladbe a stvara ugođaj posjeta kotlovnici ili gradilištu. Stil 'post-bopa' bio je inspiracija i predzadnjoj skladbi «Funeral of Dreams»: od niskog registra čujemo samo bas-pedalu, živa produkcija ring-modulatora poseže u sredinu, čime skladba dobija natruhe plesne elektronike. A odozgora, činele i kornet zadržavaju nepodnošljivu lakoću žovijalnosti, stvarajući čistu poeziju!

Ako ih već i nije, grupa Chicago Underground Duo ovim albumom bi mogla izgubiti fanove iz starijih generacija, nesklone fuziji elektronike sa živom/organskom svirkom, pa su tražiteljima kodova interpretacije otvorene sve mogućnosti, na djelu su i sinkronijske i dijakronijske strategije. Strategije su jasno usmjerene na širenje jezgre onih fanova koji se ne opterećuju eksperimentalnijim aspektima Mazurekova stvaralaštva.


pripravil gostujoče pero iz Zagreba Vid Jeraj